среда, 30. април 2025.

Sredstva za rad u smislu ZBZR

 Prema Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu (Sl. glasnik RS br. 35/23) pod sredstvima za rad ne podrazumeva se samo alat kojim se rad vrši, već se  podrazumeva mnogo više  od toga:  

- objekat koji se koristi kao radni i pomoćni prostor, uključujući i objekat na otvorenom prostoru sa svim pripadajućim instalacijama (instalacije fluida, grejanje, električne i gromobranske instalacije i dr.), 

- oprema za rad (mašina, uređaj, instalacija, postrojenje, alat i sl.) koja se koristi u radnom prostoru,

- konstrukcija i objekat za kolektivnu bezbednost i zdravlje na radu (zaštita na prelazima, prilazima i prolazima, zakloni od toplotnih i drugih zračenja, zaštita od udara električne struje, opšta ventilacija i klimatizacija i sl.),

- pomoćna konstrukcija i objekat , kao i konstrukcija iobjekat koji se privremeno koristi za rad i kretanje zaposlenih (skela, radna platforma, tunelska podgrada, konstrukcija za sprečavanje odrona zemlje pri kopanju dubokih rovova i sl.) i

- drugo sredstvo koje se koristi u radnom procesu ili je na bilo koji način povezano sa procesom rada. 

уторак, 15. април 2025.

Osiguranje od povreda na radu i profesionalnih bolesti

 

Prethodno važećim Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu је  bila  propisana obaveza poslodavca da osigura zaposlene od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom prema posebnom zakonu, koji u međuvremenu nije usvojen (Zakon o osiguranju od povreda na radu i profesionalnih bolesti radi naknade štete).  Prema odredbama tog zakona poslodavci su mogli da osiguraju zaposlene za slučaj naknade štete ali nisu bili u obavezi. Pored toga,  navedenim zakonom nije bila propisana prekršajna odgovornost i novčana kazna u slučaju da poslodavci ne postupe na navedeni način. U prilog poslodavcima je išlo i Mišljenje nadležnog  Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, odnosno Uprave za bezbednost i zdravlje na radu, broj 011-00-00016/2015 od 3.4.2015. godine u kojem je navedeno Ministarstvo stava da osiguranje zaposlenih od povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi sa radom, radi obezbeđivanja naknade štete, još uvek postoji samo kao mogućnost, a ne i obaveza poslodavca i da će tek donošenjem posebnog zakona biti uređeni uslovi i postupci osiguranja.

Dana 28.04.2023. godine, donet je novi Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu („Sl. glasnik RS“, br. 35/2023) koji je stupio na snagu dana 07.05.2023. godine. U članu 67 novog Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu ostala je obaveza poslodavca da zaposlene osigura za slučaj povreda na radu i profesionalnih bolesti, radi obezbeđivanja naknade štete.  Finansijska sredstva za ovakvo osiguranje padaju na teret poslodavca i da se uslovi i postupci osiguranja od povreda na radu i profesionalnih bolesti zaposlenih uređuju zakonom. Dakle, ovo osiguranje će se sprovoditi prema Zakonu o osiguranju. Ono što je novina prema ZBZR iz 2023. godine, jeste to da ako poslodavac ne osigura zaposlene prema članu 67. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, tada treba imati u vidu da za nepoštovanje ove odredbe može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od:

·         1.000.000 do 1.500.000 dinara poslodavac sa svojstvom pravnog lica;

·         200.000 do 400.000 dinara poslodavac koji je preduzetnik;

·         30.000 do 150.000 direktor, odnosno drugo odgovorno lice kod poslodavca;

·         30.000 do 150.000 dinara poslodavac fizičko lice.

Stav Uprave za bezbednost i zdravlje na radu i Inspektorata za rad ispred resornog Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja je da obavezu osiguranja zaposlenih od povreda na radu i profesionalnih bolesti i da svi poslodavci moraju da postupe na način predviđen u članu 67 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu. Poseban propis u vezi sa uslovima i postupcima osiguranja za sada neće biti donet.

Kako je novim Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu poslodavcima ostavljen rok od 2 godine od dana stupanja na snagu da se usklade sa novim propisom, poslodavci će morati do 07.maja 2025. godine da osiguraju svoje zaposlene od povreda na radu i profesionalnih bolesti, radi obezbeđivanja naknade štete, u suprotnom mogu biti prekršajno odgovorni , u skladu sa zakonom.

 

Kako poseban Zakon o osiguranju od povreda na radu i profesionalnih bolesti radi naknade štete još uvek nije donet , a obaveze iz ZBZR pristižu, na ove situacije će se primenivati Zakon o osiguranju, ili će se primenjivati napred navedeno Mišljenje nadležnog Ministarstva ili će se čekati neko novo Mišljenje nadležnog Ministarstva.


 

Izvor: Paragraf Lex Images

 

петак, 11. април 2025.

Ko ima pravo da nasledi umrlo lice? Nasledni redovi

Zakon o nasleđivanju (Službeni Glasnik Republike Srbije br. 46/95, 101/03 – Odluka US RS, 6/15) predviđa da postoje dva osnova za nasleđivanje: 

 1. Nasleđivanje po osnovu testamenta 
 2. Nasleđivanje po osnovu zakona. 

Do nasleđivanja dolazi kada se ispune pretpostavke za nasleđivanje. 


Izvor fotografije: pexels.com 



Krug zakonskih naslednika 

Ostavioca po osnovu zakona mogu nasleđivati: njegovi potomci, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi usvojioci, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi dedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci. Nasleđuje se po naslednim redovima. Odnos naslednih redova zakonom je određen tako da naslednici bližeg naslednog reda isključuju iz nasleđa naslednike daljeg naslednog reda. Ukoliko ostavilac nema potomstva, bračni drug ne nasleđuje u prvom naslednom redu. Republika Srbija je poslednji zakonski naslednik. 

Nasledni redovi 

Zakonom o nasleđivanju utvrđeno je postojanje pravila za četiri nasledna reda. Ukoliko ostavilac nije imao naslednike, a svoju imovinu nije zaveštao testamentom, naslednik je Republika Srbija. 

Prvi nasledni red 

Prvi nasledni red čine ostaviočeva deca i njegov bračni drug. Ostaviočeva deca i bračni drug nasleđuju na jednake delove. Takođe uvek treba imati u vidu pravo predstavljanja koje omogućava da u slučaju da neko ostaviočevo dete ne nasledi (nije u životu, nedostojan je nasleđivanja, isključen je iz nasledstva i dr.) ostavioca nasleđuju potomci deteta dobijajući onaj deo nasledstva koji bi ostaočevo dete dobilo da je nasledilo. Potomci bližeg stepena srodstva isključuju potomke daljeg stepena srodstva (npr. unuci isključuju praunuke). Izuzetak od prava predstavljanja kada je u slučaju da ostaviočev bračni drug nije u životu u delacije (trenutak smrti ostavioca), nasledni deo supružnika deli se na onoliko delova koliko ostavilac ima prvostepenih potomaka. Kad postoji ostaviočevo dete kome ostaviočev bračni drug nije roditelj, a imovina bračnog druga je veća od one koja bi mu pripala pri podeli zaostavštine na jednake delove, onda svako ostaviočevo dete može naslediti do dva puta više nego bračni drug ako sud, pošto razmotri sve okolnosti, oceni da je to opravdano. 

Drugi nasledni red 

Drugi nasledni red čine ostaviočev bračni drug i ostaviočevi roditelji i njihovo potomstvo. Kada je ostavilac imao bračnog druga, a nije imao potomstvo, bračni drug nasleđuje u drugom naslednom redu i njemu pripada polovina zaostavštine ( ½), dok drugu polovinu na jednake delove nasleđuju ostaviočevi roditelji (po ¼ ) Ukoliko ostavilac nije imao bračnog druga, ili ukoliko bračni drug ne može ili neće da nasledi, celu zaostavštinu nasleđju ostaviočevi roditelji na jednake delove. Pravo predstavljanja važi i u drugom naslednom redu, konkretnije ukoliko neki od roditelja nije u životu onda deo zaostavšine koji bi pripao njemu nasleđuje njegov potomak (u konkretnom slučaju to bi bio brat ili sestra ostavioca). Ukoliko jedan od ostaviočevih roditelja nije u životu a ostavilac nije imao braću i sestre, kao ni polu braću i sestre (po roditelju koji nije u životu), tada cela zaostavština pripada drugom roditelju. Ukoliko nijedan od ostaviočevih roditelja nije u životu a ostavilac nije imao braću i sestre, niti polu braću i sestre, celokupnu zaostavštinu nasleđuje ostaviočev bračni drug. Promene naslednog dela u okviru drugog naslednog reda moguće su slučajevima povećanja naslednog dela bračnog druga, smanjenja naslednog dela bračnog druga, povećanje naslednog dela ostaviočevih roditelja. 

Treći nasledni red 

Treći nasledni red čine ostaviočevi dedovi i babe i njihovo potomstvo. Dakle treći nasledni red ima četiri rodonačelnika te se zaostavština deli na četiri dela. Ostaviočevi deda i baba sa očeve strane (očeva loza) nasleđuju polovinu zaostavštine, a drugu polovinu nasleđuju deda i baba s majčine strane (majčina loza). Polovina zaostavštine koja pripada jednoj lozi deli se na dva dela tako da svaki rodonačelnik dobija po jednu četvrtinu zaostavštine. Nasleđivanje u okviru jedne loze u potpunosti se zasniva na pravilima nasleđivanja drugog naslednog reda. Specifičnost u odnosu na pravila nasleđivanja u drugom naslednom redu su u slučaju kada ostaviočevi deda i baba iste loze nemaju potomstva a ne mogu ili neće da naslede, njihov deo nasleđuju deda i baba druge loze, njihova deca i unuci i njihovi dalji potomci po pravilima predstavljanja. 

Četvrti nasledni red 

Četvrti nasledni red čine ostaviočevi pradedovi i prababe. Ostaviočevi pradedovi i prababe sa očeve strane nasleđuju na jednake delove polovinu zaostavštine, a drugu polovinu na jednake delove nasleđuju ostaviočevi pradedovi i prababe s majčine strane. Ako neki od ovih predaka ne može ili neće da nasledi, njegov deo nasleđuje njegov bračni drug, ako je predak ostaviočev. Ako par predaka iste loze ne može ili neće da nasledi, njihov deo nasleđuje drugi par predaka iste loze. Ako pradedovi i prababe jedne loze ne mogu ili neće da naslede, njihov deo nasleđuju pradedovi i prababe druge loze. 

Ostali nasledni redovi 

Posle ostaviočevih pradedova i prababa, zaostavštinu nasleđuju njegovi dalji preci, redom, shodno pravilima pod kojima nasleđuju njegovi pradedovi i prababe.

понедељак, 4. децембар 2023.

Satisfakcija za putne troškove

Iako su neveliki iznosi u pitanji, ne mogu da ne osećam satisfakciju zbog najnovije presude za troškove na ime dolaska na rad i odlaska sa rada. Još sada već davne 2017. godine govorila sam da će poslodavci (bilo u javnom, bilo u privatnom sektoru) gubiti sporove po tužbama za nadoknadu troškova na ime dolaska na rad i odlaska sa rada. Naime, u aprilu 2023. godine Vrhovni kasacioni sud je još jednom presudio poslodavcima, i to u Presudi poslovni broj Rev2 784/2021 od 12.04.2023. godine. „...Polazeći od sadržine navedenih odredbi u kontekstu utvrđenog činjeničnog stanja, pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada, pripada svim zaposlenima kod tužene, bez obzira na činjenicu da li zaposleni koriste javni ili sopstveni prevoz, odnosno na posao dolaze pešice, niti je isplata troškova prevoza uslovljena rastojanjem od mesta prebivališta zaposlenih do mesta rada. Troškovi se određuju prema broju efektivnih radnih dana i cene pojedinačne prevozne karte u javnom prevozu, kako je pravilno zaključio prvostepeni sud. Vrhovni kasacioni sud nalazi da opredeljenje zakonodavca da se visina naknade troškova prevoza prizna zaposlenima u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju istovremeno ne znači da je korišćenje sredstava javnog prevoza zakonom propisan uslov za ostvarivanje prava zaposlenog na troškove prevoza i da je zakonom to pravo uskraćeno zaposlenima koji prevoz do radnog mesta obezbeđuju na drugi način (svojim vozilom, taksi vozilom i slično). Kako tužena nije obezbedila sopstveni prevoz tužilji za dolazak i odlazak sa rada u smislu Zakona o radu, po oceni ovog suda, nije mogla ni da joj uskrati zakonsko pravo na naknadu troškova prevoza...“ Kada ne slušate pravnike na kraju platite i godine suđenja , kamatu, troškove postupka i veštačenja. Sve se moglo rešiti u par meseci mirnim putem. Ukoliko imate radni spor, kontaktirajte medijatora.

уторак, 17. јануар 2023.

Topli obrok i regres

PORESKI TRETMAN – Na bazi prosečne zarade u Republici obračunate za oktobar 2022. godine od 104.039 dinara TOPLI OBROK i REGRES su primanja koja IMAJU karakter zarade/plate. Republički zavod za statistiku počev od 2018. godine prosečne zarade računa na osnovu podataka iz evidencije Poreske uprave. Zbog prelaska na novi izvor podataka i novu metodologiju, mesečna saopštenja o prosečnim zaradama se objavljuju 55 dana po isteku meseca na koji se zarade odnose. Usklađeni neoporezivi iznosi pojedinih primanja iz Zakona o porezu na dohodak građana primenjuju se od 1.2.2022. do 31.1.2023. godine. Za isplate od 1. januara 2022. godine Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana (“Sl. glasnik RS”, br. 118/2021) povećan je neoporezivi iznosa zarade na 19.300 dinara mesečno, dok je Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje (“Sl. glasnik RS”, br. 118/2021) smanjena stopa doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje sa 25,5% na 25% (smanjenje od 0,5% se odnosi na doprinos koji se plaća na teret sredstava poslodavca).Izuzetno, neoporezivi iznos od 11.790 dinara primenjuje se zaključno sa isplatom zarade za mesec decembar 2017. godine. 1. MESEČNA NAKNADA ZA ISHRANU U TOKU RADA (“topli obrok”) Član 118. stav 1. tačka 5) Zakona o radu (“Sl. glasnik RS”, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 – odluka US, 113/2017 i 95/2018 – autentično tumačenje). Napomena: Prema članu 4. stav 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama (“Sl. glasnik RS”, br. 34/2001, 62/2006 – dr. zakon, 63/2006 – ispr. dr. zakona, 116/2008 – dr. zakoni, 92/2011, 99/2011 – dr. zakon, 10/2013, 55/2013, 99/2014 i 21/2016 – dr. zakon), dodatak na ime “toplog obroka” sadržan je u koeficijentu za obračun i isplatu plate – zarade. Državni službenici i nameštenici nemaju pravo na naknadu na ime “toplog obroka”. Prema Zakonu o radu, isplata je obavezna, ako nije obezbeđena na drugi način, a visina naknade se utvrđuje opštim aktom, odnosno ugovorom o radu u novčanom iznosu. Npr. ako je poslodavac utvrdio da se “topli obrok” isplaćuje u visini 20% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici, prema poslednjem objavljenom podatku statistike, u ovom momentu važeći iznos je: 20.807,80 din. (104.039,00 x 20%). 2. REGRES ZA GODIŠNJI ODMOR Član 118. stav 1. tačka 6) Zakona o radu. Napomena: Prema članu 4. stav 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, dodatak na ime “regresa” sadržan je u koeficijentu za obračun i isplatu plate – zarade. Državni službenici i nameštenici nemaju pravo na naknadu na ime “regresa”. Prema Zakonu o radu, isplata je obavezna a visina naknade se utvrđuje opštim aktom, odnosno ugovorom o radu. Npr. ako je poslodavac utvrdio da se “regres” isplaćuje u visini jedne prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici, prema poslednjem podatku statistike, u ovom momentu važeći iznos je: 104.039,00 dinara.

Solidarna pomoć

Prema članu 13. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana („Službeni glasnik RS“, br. 24/01, 80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04, 62/06, 65/06 – ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 – US, 93/12, 114/12 – US, 47/13, 48/13 – ispravka, 108/13, 57/14, 68/14 – dr. zakon, 112/15, 113/17 i 95/18, u daljem tekstu: Zakon), pod zaradom, u smislu tog zakona, smatra se zarada koja se ostvaruje po osnovu radnog odnosa, definisana zakonom kojim se uređuju radni odnosi i druga primanja zaposlenog. Zaradom, u smislu ovog zakona, smatraju se i primanja u obliku bonova, hartija od vrednosti, osim akcija stečenih u postupku svojinske transformacije, novčanih potvrda, robe, kao i primanja ostvarena činjenjem ili pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem (član 14. stav 1. Zakona). Odredbom člana 18. stav 1. tačka 7) Zakona propisano je poresko oslobođenje za primanja zaposlenog po osnovu solidarne pomoći za slučaj bolesti, zdravstvene rehabilitacije ili invalidnosti zaposlenog ili člana njegove porodice – do 39.881,00 dinara. Ostvarivanje prava na solidarnu pomoć bliže je uređeno Pravilnikom o ostvarivanju prava na poreska izuzimanja za primanja po osnovu pomoći zbog uništenja ili oštećena imovine, organizovane socijalne i humanitarne pomoći, stipendija i kredita učenika i studenata, hranarina sportista amatera i prava na poresko oslobođenje za primanja po osnovu solidarne pomoći za slučaj bolesti („Službeni glasnik RS”, br. 31/01 i 5/05, u daljem tekstu: Pravilnik). Prema odredbama člana 10. Pravilnika, poresko oslobođenje za primanja po osnovu solidarne pomoći za slučaj bolesti, koju isplaćuje poslodavac za zaposlenog ili člana njegove porodice, može se ostvariti: 1) za slučaj bolesti – ako na osnovu medicinske dokumentacije, izdate od strane referentne zdravstvene ustanove, odnosno lekarske komisije ili od izabranog lekara i lekara odgovarajuće specijalnosti, koju je dužan da podnese zaposleni za sebe ili za člana njegove porodice, nesporno proizlazi: (1) da se radi o bolesti koja iziskuje veće troškove u postupku dijagnosticiranja (snimanje skenerom, magnetna rezonanca, lekarski pregledi i dr.), odnosno veće troškove lečenja (operativni zahvati, lekovi i dr.) ili saniranja, odnosno održavanja zdravstvenog stanja i radne sposobnosti (ortopedska i druga pomagala i dr.); (2) da je u postupku izlečenja, odnosno saniranja bolesti (postoperativni period kod ortopedskih, srčanih i drugih operacija, saniranje drugih zdravstvenih oboljenja, invalidnost i dr.) neophodna medicinska rehabilitacija u ambulantno – polikliničkoj ili stacionarnoj ustanovi, koja se ne može obezbediti, odnosno finansirati iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja; 2) za slučaj zdravstvene rehabilitacije – upućivanjem zaposlenih, izloženih posebnim zdravstvenim rizicima na radu, hronično premorenih i fizički iscrpljenih, na zdravstveno- preventivni odmor i na ranu rehabilitaciju, u cilju zaštite zdravlja i sprečavanja profesionalnih oboljenja, u skladu sa propisima koji uređuju zdravstvenu zaštitu i zaštitu na radu; 3) za slučaj invalidnosti — ako invalidnost (gubitak ili trajno smanjenje sposobnosti za rad), koja je utvrđena od strane nadležnog organa rešenjem o invalidnosti, zahteva povećane troškove u funkciji održavanja zdravstvenih, profesionalnih i radnih sposobnosti. Članom 11. stav 1. Pravilnika propisano je da se isplata solidarne pomoći za slučaj bolesti, uz propisano poresko oslobođenje, može vršiti ako je osnov za davanje takve pomoći sadržan u kolektivnom ugovoru, odnosno drugom opštem aktu poslodavca i ako je o davanju pomoći doneta odluka nadležnog organa poslodavca. Odredbom člana 13. stav 1. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje („Službeni glasnik RS“, br. 84/04, 61/05, 62/06, 5/09, 52/11, 101/11, 47/13, 108/13, 57/14, 68/14 – dr. zakon, 112/15, 113/17 i 95/18, u daljem tekstu: Zakon o doprinosima) propisano je da osnovica doprinosa za zaposlene i za poslodavce je zarada, odnosno plata i naknada zarade, odnosno plate u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, opštim aktom i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog organa. Odredbom člana 105. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS”, br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14, 13/17 – US, 113/17 i 95/18 – dr. propis) propisano je da se zarada iz člana 104. stav 1. tog zakona sastoji od zarade za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, zarade no osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i sl.) i drugih primanja po osnovu radnog odnosa, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu. Pod zaradom smatra se zarada koja sadrži porez i doprinose koji se plaćaju iz zarade (stav 2. tog člana Zakona o radu). Pod zaradom se smatraju sva primanja iz radnog odnosa, osim primanja iz člana 14, člana 42. stav 3. tač. 4) i 5), člana 118. tač. 1) do 4), člana 119, člana 120. tačka 1) i člana 158. ovog zakona (stav 3. člana 105. Zakona o radu). Saglasno članu 120. tačka 1) Zakona o radu, opštim aktom odnosno ugovorom o radu može da se utvrdi pravo na jubilarnu nagradu i solidarnu pomoć. Saglasno navedenom, ne plaća se porez na dohodak građana na zarade na primanja zaposlenih po osnovu solidarne pomoći samo za slučaj bolesti, zdravstvene rehabilitacije ili invalidnosti zaposlenog ili člana njegove porodice, ukoliko su ispunjeni uslovi iz člana 18. stav 1. tačka 7) Zakona i čl. 10. i 11. Pravilnika. S tim u vezi, u slučaju kada poslodavac vrši davanje zaposlenom koje se opštim aktom kod poslodavca karakteriše kao solidarna pomoć, ukoliko to nije solidarna pomoć za slučaj bolesti, zdravstvene rehabilitacije ili invalidnosti zaposlenog ili člana njegove porodice saglasno odredbama člana 18. stav 1. tačka 7) Zakona i čl. 10. i 11. Pravilnika, takvo primanje zaposlenog u celosti ima karakter zarade i predmet je oporezivanja porezom na dohodak građana na zaradu. Pored toga, kako je odredbom člana 13. stav 1. Zakona o doprinosima propisano da je osnovica doprinosa za zaposlene i za poslodavce zarada, odnosno plata i naknada zarade, odnosno plate u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose – opštim aktom i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog organa, kao i da se prema Zakonu o radu (član 105. stav 3. tog zakona) pod zaradom smatraju sva primanja iz radnog odnosa, osim, pored ostalog, solidarne pomoći kao drugog primanja iz člana 120. tačka 1) tog zakona, smatramo da u slučaju kada poslodavac vrši davanje zaposlenom koje po svojoj suštini odgovara pojmu solidarne pomoći saglasno propisima kojima se uređuju radni odnosi, ne postoji obaveza obračunavanja i plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na primanje po osnovu solidarne pomoći. PKU za državne organe(Sl. gl. RS 38/19 i 55/22) Odredbom člana 45 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć, za slučaj: 1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice ili teže povrede zaposlenog; 2) nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice; 3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog; 4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog; 5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice; 6) pomoć porodici za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom sa slučaj smrti člana uže porodice; 7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog čija je smrt nastupila kao posledica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja – do visine prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a ako deca borave u predškolskoj ustanovi poslodavac je dužan da nadoknadi troškove boravka u predškolskoj ustanovi; 8) rođenja deteta zaposlenog – u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike; 9) štete nastale usled elementarnih nepogoda ili nesrećnim slučajem (požar, poplava, bujica, zemljotres, klizišta i sl.), u porodičnom domaćinstvu u kome živi zaposleni, ako šteta nije nadoknađena iz odgovarajućeg osiguranja, odnosno od štetnika – do visine prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike; 10) da, zbog promenjene radne sposobnosti usled profesionalne bolesti ili povrede na radu, zaposleni bude raspoređen na radno mesto koje odgovara njegovim radnim sposobnostima sa nižim koeficijentom – mesečno, u visini razlike plate koju je ostvarivao pre raspoređivanja i plate koju ostvaruje na novom radnom mestu; Duža ili teža bolest, odnosno teža povreda u smislu stava 1. tačka 1) ovog člana postoji ako je zaposleni zbog sprečenosti za rad usled bolesti, odnosno povrede odsutan sa rada najmanje 30 dana neprekidno. Pravo iz stava 1. ovog člana zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada u trenutku podnošenja zahteva, odnosno koji primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije. Članovima uže porodice u smislu ovog člana, smatraju se bračni ili vanbračni partner, deca, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj zaposlenog. Solidarna pomoć u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. 1)-5) ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije, u skladu sa sredstvima obezbeđenim u budžetu Republike Srbije, a najviše do visine tri prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike. Solidarna pomoć u slučaju utvrđenom u stavu 1. tačka 6) ovog člana priznaje se porodici i ostvaruje se, po zahtevu člana porodice koji se podnosi u roku od 90 dana od dana kada je nastupio osnov za isplatu solidarne pomoći, najviše do visine dve prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike. Pravo na solidarnu pomoć iz stava 1. tačka 6) ovog člana ne isključuje pravo na naknadu troškova iz člana 43. ovog kolektivnog ugovora. Porodicu u smislu stava. 6 ovog člana čine bračni i vanbračni partner, deca, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj. U slučaju da su oba roditelja zaposlena u državnim organima, pravo iz stava 1. tačka 8) ovog člana, ostvaruje majka deteta. U slučaju da je više članova uže porodice zaposleno u državnim organima, pravo na solidarnu pomoć za člana uže porodice iz stava 1. tač. 1), 2), 5) i za štetu iz stava 1. tačka 9) ovog člana, ostvaruje jedan zaposleni. Zaposleni može da ostvari pravo na solidarnu pomoć, ukoliko pravo na ortopedska pomagala, aparate za rehabilitaciju, lekove i dr. nije ostvareno u skladu sa drugim propisima iz oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, boračko-invalidske zaštite i drugim propisima. Rukovodilac u skladu sa ovim članom određuje visinu solidarne pomoći za svaku budžetsku godinu u skladu sa obezbeđenim finansijskim sredstvima za te namene. Za pravosudne organe koji su indirektni korisnici budžeta, visinu solidarne pomoći određuje ministarstvo u čijem delokrugu je nadležnost za obezbeđenje sredstava za isplatu plata državnih službenika i nameštenika. Pravo na solidarnu pomoć, u skladu sa ovim članom ostvaruju svi zaposleni kod kojih osnov za isplatu solidarne pomoći nastupi počev od 22. marta 2019. godine. PKU za zdravstvene ustanove čiji je osnivač RS, AP i JLS (Sl. gl. RS 96/19, 58/20 – Aneks I ) Odredbom člana 107 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć u slučaju: 1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice; 2) nabavke medicinsko-tehničkih pomagala za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice; 3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog; 4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog; 5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice. Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije do visine dva neoporezovana iznosa predviđena Zakonom o porezu na dohodak građana. U slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. 2), 3) i 5) ovog člana visina pomoći u toku godine priznaje se ako ovo pravo nije ostvareno na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć i u sledećim slučajevima: 1) rođenja deteta zaposlenog – u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike; 2) pomoć zaposlenoj za jedan pokušaj vantelesne oplodnje – u visini tri prosečne mesečne zarade u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a na osnovu uredne dokumentacije, pod uslovom da ispunjava kriterijume propisane zakonom i da je iscrpela sve mogućnosti ostvarivanja ovog prava u postupku kod Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje; 3) pomoć zbog uništenja ili oštećenja imovine, elementarnih i drugih vanrednih događaja – u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike; 4) drugu solidarnu pomoć u skladu sa opštim aktom. Članom uže porodice iz stava 1. tač. 1), 2) i 5) ovog člana smatra se: bračni i vanbračni drug, dete rođeno u braku i van braka, pastorak, usvojenik i druga lica prema kojima zaposleni ima zakonsku obavezu izdržavanja. U slučaju da je više članova uže porodice zaposleno kod poslodavca, pravo na solidarnu pomoć za člana uže porodice iz stava 4. tač. 1) i 3) ostvaruje jedan zaposleni. Odredbom člana 108 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Poslodavac je dužan da detetu zdravstvenog radnika i drugog zaposlenog u zdravstvenoj ustanovi, koji je izgubio život u obavljanju poslova isplaćuje mesečnu novčanu pomoć i to po kategorijama: – za dete predškolskog uzrasta – 10% prosečno isplaćene zarade bez poreza i doprinosa u Republici u prethodnoj godini; – za dete školskog uzrasta do završetka osnovne škole – 15% prosečno isplaćene zarade bez poreza i doprinosa u Republici u prethodnoj godini; – za dete koje pohađa srednju školu, odnosno redovnog studenta najkasnije do navršenih 26 godina života – 25% prosečno isplaćene zarade bez poreza i doprinosa u Republici u prethodnoj godini. U slučaju da zaposleni iz stava 1. ovo člana ima više dece koja se nalaze u različitim kategorijama, isplaćuje se jedan iznos pomoći i to detetu koje ostvaruje najpovoljnije pravo. U slučaju da zaposleni iz stava 1. ovog člana ima više dece koja se nalaze u istoj kategoriji, isplaćuje se jedan iznos novčane pomoći. U slučaju da zaposleni iz stava 1. ovog člana nema dece, poslodavac je dužan da bračnom, odnosno vanbračnom drugu zaposlenog isplati jednokratnu novčanu pomoć u iznosu prosečno isplaćene neto plate u Republici u prethodnoj godini. Novčana pomoć iz stava 4. ovog člana dospeva u roku od 30 dana od dana kada je zaposleni izgubio život. Isplata mesečne novčane pomoći, odnosno jednokratne novčane pomoći, obezbeđuje se iz sredstava poslodavca. Odredbom člana 109 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Poslodavac može iz sopstvenih prihoda zdravstvene ustanove da zaposlenom obezbedi pomoć za nabavku zimnice, ogreva i udžbenika. Bliži uslovi za dodelu pomoći iz stava 1. ovog člana uređuju se opštim aktom. PKU za Javna preduzeća u komunalnim delatnostima (Sl. gl. RS 30/21) Odredbom člana 67 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć u slučaju: 1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice; 2) nabavke medicinsko-tehničkih pomagala za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice; 3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog; 4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog; 5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice. Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije do visine jednog neoporezivog iznosa predviđen Zakonom o porezu na dohodak građana. U slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. 2), 3) i 5) ovog člana visina pomoći u toku godine priznaje se ako ovo pravo nije ostvareno na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Članom uže porodice iz stava 1. ovog člana smatra se: bračni i vanbračni drug, dete rođeno u braku i van braka, pastorak, usvojenik i druga lica prema kojima zaposleni ima zakonsku obavezu izdržavanja. Poslodavac može da isplati solidarnu pomoć zaposlenom u skladu sa svojim opštim aktom i pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva: 1) radi ublažavanja posledica elementarnih ili drugih nepogoda, 2) radi pružanja pomoći porodici umrlog zaposlenog, 3) u drugim slučajevima određenim opštim aktom. Poslodavac je dužan da planira i zaposlenom isplati solidarnu pomoć, radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja, pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva. Visina solidarne pomoći iz stava 6. ovog člana po zaposlenom na godišnjem nivou iznosi 41.800 dinara, bez poreza i doprinosa. PKU za zaposlene u JLS (Sl. gl. RS 38/19, 55/20, 51/22) Odrebom člana 51 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć za slučaj: 1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice ili teže povrede zaposlenog, 2) nabavke medicinsko tehničkih pomagala zaposlenog ili člana njegove uže porodice, 3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog, 4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog, 5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice, 6) pomoć porodici za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom za slučaj smrti člana uže porodice, 7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog čija je smrt nastupila kao posledica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja – do visine mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a ukoliko deca borave u predškolskoj ustanovi poslodavac je dužan da nadoknadi troškove boravka u predškolskoj ustanovi. 8) pomoć zbog uništenja ili oštećenja imovine, elementarnih i drugih vanrednih događaja – do visine neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana, 9) rođenja deteta zaposlenog – u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, 10) pomoć zaposlenoj za vantelesnu oplodnju – najviše do tri prosečne mesečne zarade u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a na osnovu uredne dokumentacije, 11) drugu solidarnu pomoć za poboljšanje materijalnog i socijalnog položaja zaposlenog u skladu sa merilima propisanim opštim aktom poslodavca i raspoloživim finansijskim sredstvima. Članovima uže porodice u smislu ovog člana, smatraju se bračni ili vanbračni partner, deca, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj zaposlenog. U slučaju da je više članova uže porodice zaposleno kod poslodavca, pravo na solidarnu pomoć za člana uže porodice iz stava 1. tač. 1), 2), 5), 8) i 9) ostvaruje jedan zaposleni. Duža ili teža bolest odnosno teža povreda u smislu stava 1. tačka 1) ovog člana postoji ako je zaposleni odsutan sa rada najmanje 30 dana neprekidno zbog sprečenosti za rad usled bolesti, odnosno povrede. Pravo iz stava 1. tač. 1), 2), 5) i 6) ovog člana zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu obavljanja samostalne delatnosti u trenutku podnošenja zahteva ili primaju, odnosno koji su do smrti primali penziju koja je veća od minimalne zarade u Republici Srbiji. Solidarna pomoć u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. 1)-5) ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije, u skladu sa sredstvima obezbeđenim u budžetu organa jedinice lokalne samouprave, a najviše do visine tri prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike. Solidarna pomoć u slučaju utvrđenom u stavu 1. tačka 6) ovog člana priznaje se porodici i ostvaruje se, po zahtevu člana porodice koji se podnosi u roku od 90 dana od dana kada je nastupio osnov za isplatu solidarne pomoći, najviše do visine dve prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike. Porodicu u smislu stava 7. ovog člana čine bračni i vanbračni partner, deca, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj. Zaposleni može da ostvari pravo na solidarnu pomoć, ukoliko pravo na medicinsko tehnička pomagala, aparate za rehabilitaciju, lekove i dr. nije ostvareno u skladu sa drugim propisima iz oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, boračko-invalidske zaštite i drugim propisima. Odredbom člana 52 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Porodica ima pravo u slučaju smrti zaposlenog na naknadu onih troškova pogrebnih usluga koji su propisani aktom o troškovima lokalnog komunalnog pogrebnog preduzeća u mestu sahrane. Pravo iz stava 1. ovog člana ostvaruje se na osnovu uredne dokumentacije, u visini priloženih originalnih računa, a najviše do visine prosečne mesečne zarade u Republici Srbiji bez poreza i doprinosa prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike. Ako se smrtni slučaj desio na teritoriji Republike Srbije van mesta prebivališta zaposlenog, pa je potrebno izvršiti prevoz radi sahrane u mesto prebivališta, porodica ostvaruje pravo na naknadu troškova prevoza. Porodica ostvaruje pravo na naknadu troškova prevoza iz stava 3. ovog člana ako se smrtni slučaj desio van teritorije Republike Srbije van mesta prebivališta zaposlenog, ako je zaposleni boravio na toj teritoriji po zahtevu poslodavca radi obavljanja poslova iz nadležnosti poslodavca i ako naknada troškova nije obezbeđena iz odgovarajućeg osiguranja. Izuzetno, ako zaposleni nema porodicu, pravo na naknadu troškova ostvaruje lice koje podnese dokaz da je snosilo troškove pogrebnih usluga. Porodicom u smislu ovog člana smatraju se bračni i vanbračni partner zaposlenog i deca zaposlenog. Odredbom člana 53 navedenog PKU predviđeno je: Zaposleni ima pravo na naknadu troškova pogrebnih usluga iz člana 52. stav 1. Ugovora, u slučaju smrti člana uže porodice, ako to pravo nije ostvareno po drugom osnovu. Smatra se da je pravo ostvareno po drugom osnovu ako je član uže porodice bio korisnik penzije, zaposleni ili osiguranik samostalne delatnosti. Pravo iz stava 1. ovog člana ostvaruje se na osnovu uredne dokumentacije, u visini priloženih originalnih računa, a najviše do visine prosečne mesečne zarade u Republici Srbiji bez poreza i doprinosa prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike. Uz zahtev za naknadu troškova pogrebnih usluga prilažu se izvod iz matične knjige umrlih i dokaz o postojanju srodstva. Članom uže porodice u smislu ovog člana smatraju se bračni ili vanbračni partner i deca zaposlenog. PKU za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika (Sl. gl. RS 21/15, 92/20, 123/22) Odredbom člana 29 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Poslodavac je dužan da zaposlenom, po osnovu solidarnosti, isplati pomoć u slučaju: 1) smrti bračnog druga ili deteta – u visini troškova sahrane prema priloženim računima do neoporezivog iznosa, 2) nastanka trajne teške invalidnosti – u visini dve prosečne plate, 3) privremene sprečenosti za rad dužeg od tri meseca u kontinuitetu. Pod privremenom sprečenosti za rad podrazumeva se samo odsustvo sa rada koje je prouzrokovano bolešću, povredom van rada, povredom na radu i profesionalnom bolešću – u visini jedne prosečne plate jednom u kalendarskoj godini, 4) u slučaju nabavke medicinskih-tehničkih pomagala koja su definisana pravilnikom o medicinsko-tehničkim pomagalima koja se obezbeđuju iz sredstava obaveznog osiguranja – u visini jedne prosečne plate, 5) rođenja ili usvojenja deteta zaposlenog – u visini jedne mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa. U slučaju smrti zaposlenog, porodica ima pravo na naknadu troškova sahrane prema priloženim računima, a najviše do neoporezivog iznosa za pomoć u slučaju smrti člana porodice zaposlenog, samo kod jednog poslodavca. Prosečna plata iz stava 1. ovog člana je prosečna plata po zaposlenom u ustanovi u prethodnom mesecu, odnosno prosečna zarada isplaćena u Republici Srbiji u prethodnom mesecu u odnosu na mesec isplate solidarne pomoći, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, ako je to povoljnije po zaposlenog.

Jubilarna nagrada

POSEBNI KOLEKTIVNI UGOVORI Uslovi, visina i rokovi isplate jubilarne nagrade utvrđuju se opštim aktima (kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu) odnosno ugovorom o radu. S obzirom na brojnost i specifičnost navedenih akata, analizom nije moguće obuhvatiti sve njih ali u daljem tekstu biće reprezentovan paralelni prikaz i primere odredaba onih Posebnih kolektivnih ugovora (u daljem tekstu: PKU) koji su najvažniji i najinteresantniji i ukazati na izvesna odstupanja (razlike) u formulaciji i regulisanju predmetnog prava. PKU za državne organe(Sl. gl. RS 38/19 i 55/22) Odredbom člana 46 navedenog posebnog kolektivnog ugovor predviđeno je sledeće: Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% pri svakom narednom ostvarivanju tog prava, tako da se isplaćuje: 1) Za 10 godina rada u radnom odnosu – u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa; 2) Za 20 godina rada u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%; 3) Za 30 godina rada u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%; 4) Za 35 godina rada u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%. 5) Za 40 godina rada u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%. Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa. Kod utvrđivanja prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada kod poslodavca od koga je nadležni organ preuzeo nadležnosti, poslove i zaposlene. Zaposlenima se isplaćuje jubilarna nagrada u roku od 30 dana od dana kada zaposleni stiče pravo na jubilarnu novčanu nagradu, osim zaposlenima koje stiču pravo na jubilarnu novčanu nagradu u januaru tekuće godine, kojima se jubilarna nagrada isplaćuje odmah po objavljivanju podatka organa nadležnog za poslove statistike. Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom. PKU za zdravstvene ustanove čiji je osnivač RS, AP i JLS (Sl. gl. RS 96/19, 58/20 – Aneks I ) Odredbom čl. 105 st. 6. i st. 7. predviđeno je sledeće: Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati jubilarnu nagradu u iznosu od: 1) 50% prosečne zarade u Republici Srbiji – za 10 godina rada provedenih u radnom odnosu; 2) jedne prosečne zarade u Republici Srbiji – za 20 godina rada provedenih u radnom odnosu; 3) jedne i po prosečne zarade u Republici Srbiji – za 30 godina rada provedenih u radnom odnosu; 4) dve prosečne zarade u Republici Srbiji – za 35 godina rada provedenih u radnom odnosu; 5) tri prosečne zarade u Republici Srbiji – za 40 godina rada provedenih u radnom odnosu. Isplata dospeva u roku od 30 dana od dana kada je zaposleni stekao pravo na jubilarnu nagradu, u skladu sa prosekom zarade iz statističkih podataka iz decembra meseca prethodne godine. PKU za Javna preduzeća u komunalnim delatnostima (Sl. gl. RS 30/21) Odredbom čl. 69 predviđeno je da će poslodavac isplatiti zaposlenom jubilarnu nagradu povodom godišnjice neprekidnog rada kod poslodavca za 10 godina rada i svaki naredni jubilej u iznosu koji se utvrđuje opštim aktom. PKU za zaposlene u JLS (Sl. gl. RS 38/19, 55/20, 51/22) Odrdbom čl. 50 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to: 1) Za 10 godina rada u radnom odnosu – u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa, 2) Za 20 godina rada u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%, 3) Za 30 godina rada u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%, 4) Za 35 godina rada u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%, 5) Za 40 godina rada u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%. Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa. U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca. Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca. Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom. PKU za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika (Sl. gl. RS 21/15, 92/20, 123/22) Odredbom čl. 31 navedenog PKU predviđeno je sledeće: Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati jubilarnu nagradu. Jubilarna nagrada isplaćuje se zaposlenom u godini kada navrši 10, 20, 30, 35 ili 40 godina rada ostvarenog u radnom odnosu. Vreme provedeno na radu po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima, o delu, o stručnom osposobljavanju i usavršavanju, o dopunskom radu, kao i poseban staž osiguranja u skladu sa propisima PIO (npr. rođenje trećeg deteta, sportski staž, vreme za koje je osiguranik samostalno uplaćivao doprinose i sl.), kao i vreme obavljanja samostalne delatnosti se ne smatra radom u radnom odnosu. Visina jubilarne nagrade iznosi: 1) pola prosečne plate – za 10 godina rada ostvarenog u radnom odnosu, 2) jednu prosečnu platu – za 20 godina rada ostvarenog u radnom odnosu, 3) jednu i po prosečnu platu – za 30 godina rada ostvarenog u radnom odnosu, 4) dve prosečne plate – za 35 godina rada provedenih u radnom odnosu, 5) dve i po prosečne plate – za 40 godina rada provedenih u radnom odnosu. Prosečna plata iz stava 4. ovog člana jeste plata iz člana 29. stav 3. ovog ugovora.

Uznemiravanje na Viberu

"U radnjama okrivljenog koji je sa svog mobilnog telefona poslao poruku preteće sadržine u Viber grupu u kojoj su se nalazili oštećeni,...