Постови

Satisfakcija za putne troškove

Iako su neveliki iznosi u pitanji, ne mogu da ne osećam satisfakciju zbog najnovije presude za troškove na ime dolaska na rad i odlaska sa rada. Još sada već davne 2017. godine govorila sam da će poslodavci (bilo u javnom, bilo u privatnom sektoru) gubiti sporove po tužbama za nadoknadu troškova na ime dolaska na rad i odlaska sa rada. Naime, u aprilu 2023. godine Vrhovni kasacioni sud je još jednom presudio poslodavcima, i to u Presudi poslovni broj Rev2 784/2021 od 12.04.2023. godine. „...Polazeći od sadržine navedenih odredbi u kontekstu utvrđenog činjeničnog stanja, pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada, pripada svim zaposlenima kod tužene, bez obzira na činjenicu da li zaposleni koriste javni ili sopstveni prevoz, odnosno na posao dolaze pešice, niti je isplata troškova prevoza uslovljena rastojanjem od mesta prebivališta zaposlenih do mesta rada. Troškovi se određuju prema broju efektivnih radnih dana i cene pojedinačne prevozne karte u javnom prevozu, kako je

Topli obrok i regres

PORESKI TRETMAN – Na bazi prosečne zarade u Republici obračunate za oktobar 2022. godine od 104.039 dinara TOPLI OBROK i REGRES su primanja koja IMAJU karakter zarade/plate. Republički zavod za statistiku počev od 2018. godine prosečne zarade računa na osnovu podataka iz evidencije Poreske uprave. Zbog prelaska na novi izvor podataka i novu metodologiju, mesečna saopštenja o prosečnim zaradama se objavljuju 55 dana po isteku meseca na koji se zarade odnose. Usklađeni neoporezivi iznosi pojedinih primanja iz Zakona o porezu na dohodak građana primenjuju se od 1.2.2022. do 31.1.2023. godine. Za isplate od 1. januara 2022. godine Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana (“Sl. glasnik RS”, br. 118/2021) povećan je neoporezivi iznosa zarade na 19.300 dinara mesečno, dok je Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje (“Sl. glasnik RS”, br. 118/2021) smanjena stopa doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje sa 25,

Solidarna pomoć

Prema članu 13. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana („Službeni glasnik RS“, br. 24/01, 80/02, 80/02 – dr. zakon, 135/04, 62/06, 65/06 – ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 – US, 93/12, 114/12 – US, 47/13, 48/13 – ispravka, 108/13, 57/14, 68/14 – dr. zakon, 112/15, 113/17 i 95/18, u daljem tekstu: Zakon), pod zaradom, u smislu tog zakona, smatra se zarada koja se ostvaruje po osnovu radnog odnosa, definisana zakonom kojim se uređuju radni odnosi i druga primanja zaposlenog. Zaradom, u smislu ovog zakona, smatraju se i primanja u obliku bonova, hartija od vrednosti, osim akcija stečenih u postupku svojinske transformacije, novčanih potvrda, robe, kao i primanja ostvarena činjenjem ili pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem (član 14. stav 1. Zakona). Odredbom člana 18. stav 1. tačka 7) Zakona propisano je poresko oslobođenje za primanja zaposlenog po osnovu solidarne pomoći za slučaj bolest

Jubilarna nagrada

POSEBNI KOLEKTIVNI UGOVORI Uslovi, visina i rokovi isplate jubilarne nagrade utvrđuju se opštim aktima (kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu) odnosno ugovorom o radu. S obzirom na brojnost i specifičnost navedenih akata, analizom nije moguće obuhvatiti sve njih ali u daljem tekstu biće reprezentovan paralelni prikaz i primere odredaba onih Posebnih kolektivnih ugovora (u daljem tekstu: PKU) koji su najvažniji i najinteresantniji i ukazati na izvesna odstupanja (razlike) u formulaciji i regulisanju predmetnog prava. PKU za državne organe(Sl. gl. RS 38/19 i 55/22) Odredbom člana 46 navedenog posebnog kolektivnog ugovor predviđeno je sledeće: Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visi

Jubilarna nagrada

Prema odredbama Zakona o radu (“Sl. glasnik RS” broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013,75/2014, 13/2017 – Odluka US, 113/2017 i 95/2018-autentično tumačenje) u kome se u članu 120. stav 1. tač.1) navodi, „da opštim aktom odnosno ugovorom o radu može da se utvrdi pravo na jubilarnu nagradu i solidarnu pomoć“. Iz navedene zakonske formulacije proizilazi najpre, da utvrđivanje prava na jubilarnu nagradu ne predstavlja obavezu poslodavca, već zapravo njegovu „dobru“ volju, na šta upućuje izraz „može“, na osnovu koga se izvodi zaključak da zakon ostavlja izbor poslodavcu da ovo pravo utvrdi opštim aktom odnosno ugovorom o radu. To je prvo sporno pitanje u praksi obzirom da se većina zaposlenih vodi mišlju da im predmetno pravo pripada po zakonu, što jeste tačno, ali i da je poslodavac u obavezi da im isto obezbedi, što s druge strane nije tačno, jer kao što smo naveli, poslodavac ima mogućnost (u zavisnosti od raspoloživih sredstava i drugih okolnosti) ali ne i obavezu da zaposlenima omog

Međunarodni izvori radnog prava

Kada smo kod izvora radnog prava neophodno je napomenuti da pored domaćih izvora postoje i međunarodni izvori radnog prava. U međunarodne izvore radnog prava spadaju: -međunarodni ugovori; -konvencije i preporuke MOR-a; -akti organizacije Ujedinjenih nacija kao i -višestrani međunarodni ugovori. Ovi izvori prihvatanjem od strane suverenih država uvodi se u domaće zakonodavstvo-unutrašnje,vršeći pravno dejstvo na unutrašnje radno pravo,bilo da se automatski-monistički uključuje u interno zakonodavstvo,bilo da se moraju doneti posebni propisi kojima će se regulisati odnosna materija- dualistički. Ratifikacija označava akt kojim nadležni organ (predstavničko telo) države „odobrava“ ugovor i tako stvara pravnu mogućnost da pristanak države na obavezivanje bude izražen na međunarodnom planu, a takođe i da označi međunarodni akt kojim se taj pristanak definitivno izražava. Konvencije MOR 2 MOR 3 MOR 8 Konvencija o naknadi za nezaposlenost u slučaju gubitka zbog brodoloma, 1920 MOR 9 K

Radnopravna regulativa u Republici Srbiji

Zakon o radu nije jedini zakon u Republici Srbiji koji reguliše radnopravnu materiju i prava i obaveze i odgovornosti, kako zaposlenih tako i poslodavaca. Postoje mnogobrojni specijalni zakoni, lex specialis, koji detaljno regulišu pojedine aspekte radnog prava (npr. Zakon o zaštiti uzbunjivača, Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu, Zakon o zaštiti bezbednosti i zdravlja na radu). Prilikom zasnivanja radnog odnosa, nije dovoljno da se poštuju odredbe Zakona o radu, već zaposleni i poslodavac moraju poštovati i pravila koje postavljaju specijalni zakoni. Pored toga postoji i Zakon o platama u državnim organima i javnim službama, koji se odnosi na zarade i plate lica zaposlenih u javnom sektoru, koji je u nekim pitanjima u koliziji sa zakonom o radu, a epilog nekih sudskih sporova je i dalje neizvestan , posebno što su mnogi zaposleni diskriminisani (i to ne pozitivno) u odnosu na neke druge zaposlene. Takođe, neophodno je pomenuti pored zakona, kao opštih pravnih akata države, i a